Andreas fon Bekerat je došao na čelo Delegacije Evropske unije u Beogradu, što se poklopilo sa trenutkom u kojem se Srbija nalazi pred važnim izborima. Iskusni švedski diplomata, koji je ranije služio kao ambasador u Ukrajini tokom turbulentnog perioda, u razgovoru sa Markom Prelevićem, govorio je za Nedeljnik, sasvim otvoreno o evropskom proširenju, propuštenim prilikama, ali i o onome što vidi kao realnu šansu za Srbiju.
„Znao sam da dolazim u zemlju koja prolazi kroz potencijalno prelomnu fazu“, kaže fon Bekerat na početku razgovora. „Očekivao sam ljude snažnih emocija, topline i energije, ali i složen posao. Sve se to potvrdilo.“
Srbija nije učestvovala na Samitu EU i Zapadnog Balkana, odlukom predsednika Vučića. Kako gledate na to?
– Iskreno, mislim da je to bila propuštena prilika. Ako postoje dileme ili neslaganja, najbolji način da se reše jeste kroz razgovor. Proces proširenja EU počiva upravo na dijalogu. Samit je jasno potvrdio da Evropska unija ostaje posvećena proširenju i da Zapadni Balkan vidi kao deo svoje budućnosti. Upravo zato je važno biti prisutan, izneti stavove i aktivno učestvovati u oblikovanju narednih koraka.
Postoji li realna opasnost da Srbija propusti trenutni talas proširenja?
– Postoji snažan zamah za proširenje i to je činjenica. Vidimo kako Crna Gora i Albanija napreduju zahvaljujući konkretnim reformama. Države članice EU se već pripremaju za proširenu Uniju – institucionalno i politički. Prilika je stvarna, ali odluka da li će je iskoristiti leži na Srbiji.
Šta danas najviše koči Srbiju na tom putu?
– Najveći problem koji vidim jeste duboka politička i društvena polarizacija, uz vrlo oštar ton u javnom prostoru. To ne pomaže nikome. Bez stvarnog dijaloga nema napretka, naročito kada govorimo o vladavini prava i izbornim uslovima. Te reforme mogu biti uspešne samo ako u njima učestvuju svi – vlast, opozicija i civilno društvo. Razumem frustraciju građana i svestan sam koliko dijalog danas deluje teško. Ali alternativa ne postoji. Posebna odgovornost je na vlastima: liderstvo znači smirivanje tenzija, pružanje ruke i stvaranje prostora za razgovor. Te promene nisu zahtev EU zbog EU, već reforme koje su u interesu samih građana Srbije.
Da li sa zavišću gledate na kolege u Podgorici i Tirani?
– Beograd je mesto gde sam želeo da dođem i gde želim da budem. Kada je reč o procesu pristupanja, pravilo je jednostavno: napredak zavisi od rezultata. Crna Gora i Albanija su u prethodnom periodu pokazale političku volju i sprovele reforme, što im je donelo vidljive pomake. Njihov primer pokazuje da je napredak moguć kada postoji usklađenost između reči i dela. Nadam se da će to biti podsticaj i za Srbiju. Evropska perspektiva je tu, jasna i dostižna – ali put ka njoj mora se preći sopstvenim koracima.
Naslovnica
Foto: YouTube printscreen

