Slučaj bivšeg fudbalera Crvene zvezde Vujadina Savića pokazao je ono što mnogi u Srbiji već odavno osećaju – da poverenje u institucije ne nestaje preko noći, već kroz svako novo „curenje“ informacija iz policije i tužilaštva. Kada ono što bi trebalo da bude poverljiv iskaz postane naslovna priča tabloida, granica između prava i senzacije u potpunosti se briše.
Od službene beleške do kafanskog trača
Kada je Savić, u pratnji advokata, otišao da da iskaz u policiji, očekivao je ono što bi svaki građanin trebalo da očekuje – profesionalan odnos i poštovanje procedure. Umesto toga, nekoliko dana kasnije, sadržaj tog iskaza postao je tema društvenih mreža i tabloidnih naslova.
Ono što je trebalo da ostane u spisima postalo je javna zabava. Policija i tužilaštvo, umesto da budu čuvari poverljivosti, pretvorili su se u kanale kroz koje informacije putuju do javnosti.
Advokat Marko Pantić kaže da je to u praksi postalo uobičajeno.
„Curenje informacija iz državnih institucija više nije izuzetak nego pravilo. Neretko se dešava da mediji objave koji će dokaz tužilac da predloži – pre nego što to uopšte saopšti odbrani“, objašnjava Pantić.
Zakon postoji – poverenje ne postoji
Problem, međutim, nije u propisima, već u njihovom sprovodenju. Srbija ima jasan pravni okvir koji zabranjuje odavanje poverljivih podataka, ali se ti mehanizmi retko aktiviraju.
„Kada bi postojale makar dve-tri pravosnažne presude protiv službenika koji su odavali podatke iz istrage, to bi imalo efekta. Ovako, svi znaju da mogu da prođu nekažnjeno, i zato se sve ponavlja“, kaže Pantić.
Takav odnos prema odgovornosti ima i šire posledice. U zemlji u kojoj svaka istraga može završiti na naslovnici, građani prestaju da vide institucije kao garant pravde – već kao pretnju.
Policija pod sumnjom
Uloga policije u društvu odavno je pod lupom. Od postupanja prema učesnicima protesta, do selektivne primene zakona i političkog uticaja u MUP-u, poverenje javnosti je ozbiljno narušeno.
Slučaj Savić samo je još jedan u nizu primera koji pokazuju kako institucije, umesto da štite građane, često postaju instrument društvenog pritiska i političkog obračuna.
Tabloidi su tu uvek spremni da odrade završni deo posla – da od policijskog zapisnika naprave senzaciju, a od privatne situacije – medijski spektakl. Tako se briše razlika između javnog interesa i javnog linča.
Poverenje i strah
U društvu u kojem svaka poseta policiji može postati naslovna vest, građani počinju da ćute. Strah postaje jedini mehanizam samoodbrane.
Slučaj Vujadina Savića zato nije samo priča o jednom fudbaleru, već o dubokom problemu u kojem se država i javnost nalaze – o društvu u kojem su institucije izgubile kredibilitet, a privatnost postala roba.
Ako institucije ne mogu da sačuvaju poverljivost jednog iskaza, postavlja se suštinsko pitanje: kako onda mogu da zaštite bilo kog građanina?
Naslovnica
Foto: YouTube printscreen