Feđa Štukan je otac, suprug, glumac, pilot, pisac i humanitarac. Njegova autobiografska knjiga Blank je lektira u desetak škola u Srbiji i u BiH, na nekoliko univerziteta u BiH i na Goldsmithsu u Londonu. Uskoro izlazi 59. papirno izdanje. Prevedena je na italijanski, engleski, slovenački, prevodi se na arapski, mađarski, francuski, nemački, slovački, poljski, češki, moguće i španski.
Prošle nedelje je došao u Beograd da kao pisac učestvuje na festivalu Krokodil, ali mu je zabranjen ulaz u Srbiju jer je „Bezbednosno-informativna agencija procenila da je opasan po sigurnost zemlje“. A sve zato što je pre godinu dana, kada se zatekao u Beogradu snimajući seriju Sablja, podržao proteste Srbija protiv nasilja.
Veruje li Feđa Štukan da je toliko moćan i opasan po državu?
Vjerujem da se oni ozbiljno bave državnom bezbjednošću i da su vrlo profesionalno i detaljno procijenili rizik, ako kažu da sam opasan, onda sam opasan. Ima jedna prigodna opaska iz glumačke profesije koja glasi: „Ti možeš biti samo onoliko moćan, koliko ti se ja sagnem!“ Ja nisam tražio da se sagnu.
Vidite li sličnost, kakva je razlika između ove zabrane vama i zabrane vašem kolegi Nenadu Jezdiću da igra na Kosovu svoju monodramu Knjiga o Milutinu.
I jedna i druga zabrana su imbecilne. Jezdićevo gostovanje je shvaćeno kao provokacija. Ja sam dobio zabranu zbog učešća na protestima prije više od godinu dana, na kojima sam rekao iste stvari koje sam napisao u Blanku, a knjiga je ovdje, među nacionalistima, takođe shvaćena kao provokacija. Usudio sam se reći istinu o ratu, usred Srbije, istinu o SPC-u i nacionalizmu, genocidu, prebacivanju tijela iz jednih masovnih grobnica u druge i treće, ulozi države u tome svemu, ulozi religije u svemu tome. Jasno mi je zbog čega sam opasan za Srbiju. Ne za Srbiju per se, nego za nacionalizam. Ako mene pitate, ovdje žive dva potpuno različita naroda, oba se zovu Srbi, ali toliko su drugačiji da zapravo nemaju nikakve sličnosti. Postoje pametni Srbi i glupi Srbi. Jedino koga glupi Srbi mrze više i od muslimana i od Hrvata su pametni Srbi, oni bi ih sve najradije streljali, ne mislim da preuveličavam. Možda ih ne bi odmah streljali, prvo bi ih dugo mučili. Glupi ljudi mrze pametne, jer koliko god da su glupi, ipak znaju da nikad neće biti bolji od ovih drugih, i to ih strašno iritira. Znaju da nemaju ni znanje ni vještine kojima mogu sebi napraviti život boljim i zato se kriju u masu u kojoj su svi takvi i na sve načine svoje nedostatke pokušavaju prikazati vrlinama. Koriste apsolutno sva moguća sredstva, ali ipak znaju da je to sve laž, pa ih to još više frustrira.
Ja sam oklevetan od strane najvišeg zvaničnika ove zemlje
Zašto ste učestvovali na protestima u Srbiji? Zašto mislite da imate pravo na to?
Vaš predsjednik mi daje to pravo. Zbog čega mislite da ne trebam da učestvujem u protestima u Srbiji? Zar ne bi bilo potpuno isto da mi kažete da nemam pravo da protestujem protiv Netanijahua, osim ako nisam iz Izraela i ako nisam u Izraelu. Učestvovao sam na protestima u nekoliko zemalja, često se zateknem u nekoj zemlji gdje se dešavaju protesti, ako mi se svidi razlog zbog kojeg protestuju, dam im podršku, zar to nije ljudski? „Srbija protiv nasilja“, tako su se protesti zvali, ja sam protiv nasilja, zašto da se ne pridružim? Nacionalisti su to prozvali protestima protiv Vučića, i da je to tako, opet ne vidim razlog da se ne priključim. Ne znam koliko pratite vanjsku politiku svoje zemlje, ali taj čovjek maltretira čitav region već godinama, slavi zločine i zločince koji su mu politički mentori, vodi hladni rat u „mojoj zemlji“ preko svojih proksija, vrlo aktivno učestvuje u vladavini na 49% teritorije „moje zemlje“, drži u strahu 3,5 miliona ljudi u „mojoj zemlji“. Je l’ još mislite da ne bih trebao učestvovati na protestima protiv Vučića? Sve zemlje u regionu bi se trebale udružiti u protestima protiv tog diktatora i fašiste, zapravo za mržnju koju on proizvodi svojom politikom treba smisliti novo ime, fašizam je preblaga riječ za to. Ovo je level up.
Nemate više mogućnost da snimate u Srbiji?
Nemam, žao mi je što ne mogu da radim sa kolegama iz Srbije. Stvarno smo divno sarađivali. Ja Srbiju ne vidim kao drugu državu, znam da to na administrativnom planu ona jeste, ali ja se i dalje izjašnjavam kao Jugosloven, za mene je to isti prostor, tu mi je dobar dio porodice. Ja sam mješavina svih naroda i narodnosti.
Znamo iz knjige o ulozi Anđeline Džoli i Breda Pita u vašem životu. Kako sada gledate na film U zemlji krvi i meda? Zbog čega je bio politički nepodoban za mnoge ovde?
Taj film nije prikazao ni približnu sliku dešavanja ovdje, srpski nacionalisti ne bi trebali imati ništa protiv tog filma, jer su u njemu predstavljeni u mnogo ljepšem svjetlu od onog kakvi oni zaista jesu. Govorio sam joj da je problem u glavnom kastu zapravo jer nisu nas ubijali srpski, fakultetski obrazovani šmekeri, nego izmanipulisani ljudi koji se ne znaju potpisati i koji nikad u životu nisu pročitali nijednu knjigu, ali naravno, sa ovakvim kastom kakav je bio, to nije bilo moguće vjerno dočarati, a to svakako ne bi ni bilo filmično. Zamislite da svi igramo pijance sa par razreda osnovne, kojima je rat najljepši period života, rat je zapravo jedino što se tim ljudima u životu ikad desilo. Zamislite to ushićenje kad su se konačno osjetili živima i bitnima.
Kako objašnjavate da se iz bratstva i jedinstva, iz jugoslovenskog patriotizma koji hvalite, došlo do bratstva i ubistva, do današnjeg patriotizma, odnosno nacionalizma u svakoj novostvorenoj državi, za koji kažete da je užasan?
Patriotizam je, sam po sebi, najniža, najprimitivnija atavistična emocija, koja se u životinjskom svijetu zove „teritorijalnost“. Patriotizam osjećaju i insekti, i oni na isti način brane teritoriju na kojoj se razmnožavaju. To nije nikakvo „uzvišeno“ osjećanje, nego najrudimentarnije moguće. Patriotizam je zapravo strah od bilo čega drugačijeg, jer bilo šta drugačije može potencijalno da ugrozi našu grupu i treba ga smatrati prijetnjom. Zbog toga sad imam zabranu ulaska u Srbiju. Patrioti pristaju da budu ograničeni linijama na papirnoj karti, i tu liniju shvataju preozbiljno, vole da budu skučeni i ograničeni. Često su neobrazovani, a nepogrešivo su uvijek nevaspitani. Patrioti misle za sebe da su bolji od drugih, da imaju više prava na teritoriju od ostalih, pa se ponašaju kao da ta teritorija pripada isključivo njima. Patriotizam i nacionalizam su jedno te isto osjećanje, patriotizam se veže za teritoriju a nacionalizam za ljude koji žive na toj teritoriji, ali suštinski nema razlike, samo je kod nacionalizma hemijska doza te emocije duplo veća.
Feđa Štukan kaže da patriotizam osećaju i insekti
Fašizam je takođe patriotizam, samo tri puta doziran, a sve to zajedno je primitivizam, nešto što smo dosad evolucijski morali prevazići. Glupi ljudi su skloni manipulaciji. Ako ste nacionalista, to već samo po sebi znači da ste izmanipulisani. Ne postoji drugi način da postanete nacionalista osim manipulacijom. Nema šanse da biste pametnog čovjeka mogli ubijediti u sve te mitove i gluposti. Pametnog čovjeka je nemoguće izmanipulisati, ali to ima i lošu stranu. Glupim ljudima je potrebno vođstvo jer znaju da sami ne mogu donijeti nikakvu pametnu odluku, oni moraju biti vođeni, pametnim ljudima ne treba vođa, mogu se brinuti sami o sebi, ali zato su i razjedinjeni, teško ih iko može okupiti. Da biste pobijedili zlo, morate postati zlo jer „dobro“ u samoj svojoj biohemiji nema borbenost. Glupi i neobrazovani ljudi nemaju razvijeno divergentno razmišljanje, njihov urođeni kreativni nagon nema nikakav drugi način da bude ispoljen nego isključivo kroz destrukciju.
Kako gledate na sve veću bliskost države i crkve u svim zemljama nekadašnje Jugoslavije? Crkva je sve manje odvojena od države?
Religija i ne može biti odvojena od države jer je upravo ona finansirala raspad Jugoslavije i stvaranje vjerskih država. Religija i nacija su kod nas neodvojivi jer se nacionalizam stvara upravo tu, mržnja i netrpeljivost se šire i raspiruju kroz religije. One su bile glavni pokretači nacionalnog osvještenja devedesetih, tvrdim da su bile glavni finansijeri nacionalnih stranaka. Koliko god da sam kontemplirao o tome, uvijek sam dolazio samo do jednog zaključka. Niko drugi nije imao toliko novca da zakupi toliki medijski prostor što će u konačnici dovesti do pobjede nacionalizma.
Religije su imale pristup većinskom stanovništvu, uglavnom neobrazovanim ljudima, zato mi u većim gradovima nismo imali pojma šta se sprema. Gdje god je funkcionisao školski sistem, religija se nije pitala ni za šta niti je mogla učestvovati u javnom ili političkom životu. S pravom. Od trenutka kad je religija ušla u politiku, došlo je do krvoprolića. Ta dva događaja: ulazak religije u politiku i krvoproliće – nisu se tek pukom koincidencijom desili u isto vrijeme. Religija je donijela taj srednjovjekovni koncept krvi i tla, ideje o ubistvima, mučeništvima, mučenjima. Sjećam se priče mog prijatelja Nedjeljka od prije početka rata, sjedio je sa svojom porodicom, gledali su dnevnik početkom devedesetih. Na ekranu se ukazao pravoslavni pop koji je dao neku političku izjavu za TV. Nedjeljkova majka, inače pravoslavna vjernica koja je svaki dan u crkvi, komentariše pojavljivanje popa sebi u bradu: Biće krvi! – kaže. Ovo je bila njena reakcija na samo pojavljivanje „sveštenog“ lica na TV-u. I tako i bi. Ljudi su vrlo brzo počeli ginuti, jedni kao šehidi – oni koji svoj život daju za širenje islama u svetom ratu džihadu, a ubijali su ih oni sa dignuta tri prsta za oca, sina i duha svetoga, i sad mene pokušavaju da ubijede kako ovaj rat nema veze s vjerskim! O.K, džihad nije vjerski? Otac, sin i duh sveti takođe nisu vjerski? Pa otvorite oči više molim vas, uradite to zbog svojih potomaka!
Smeta im Feđa Štukan koji se usudio reći istinu o ratu
Religije su sve te ubice civila, silovatelje i koljače slavile, slavile kao heroje. Ubicama djece su priređivali mise, punih usta morala i bogobojaznosti. Pitaju me zašto ne poštujem religiju. Da poštujem šta? To mračnjaštvo? Silovanja? Ubijanje djece? Žive lomače? Genocid? Nema opravdanja, ako poštuješ onoga ko poštuje ubice, i ti poštuješ ubice. Ovo je silogizam, nema se o čemu tu dalje diskutovati. Svako ko to podržava i poštuje je pasivni saučesnik u ZLU. Ja pravim veliku razliku između vjere i religije, i znam da postoje svijetli primjeri, ali oni su u tako malom broju da ih je bespredmetno i spominjati. Iskreno, nije mi jasno kako, ako imaju dobrote i morala, ipak pristaju da budu dio mašinerije koja slavi zločin kao vrh moralnog postignuća. Svijet je ovakav upravo zato što nas moralu uče pedofili i psihopati. Kakav bi svijet drugačiji mogao i biti?
Šta znači organizovana religija danas, kako je vi zovete? Kad kažem danas, mislim ovde, u našem okruženju? Zbog čega je pogubna?
Zaboravimo na trenutak pedofiliju, pranje novca, utaju poreza i ostale kriminalne radnje. Religije razdvajaju ljude. Grupišu ih. Kad imate ljude u grupama, vrlo je lako unijeti razdor među grupe jer nikad niste sigurni šta ona druga grupa misli o vama ili šta vam sprema. Te podatke ne možete imati jer ste grupisani, razdruženi, nemate uvid o tome o čemu se u drugoj grupi govori. Čovjek uvijek zamišlja najgori mogući scenario, to je vjerovatno osobina koja nas je i održala na vrhu hranidbenog lanca i napravila nas dominantnom vrstom. Tu osobinu prevedenu iz biohemijske formule u razumljivi jezik, zovemo strah od nepoznatog. Grupe se boje jedna druge jer misle da im druga grupa želi zlo. Grupisanje na bilo kojem osnovu je opasno. Članovi bilo koje grupe za sebe misle da su bolji od članova druge grupe jer, logično, nijedna grupa se nikad nije formirala zbog toga što je mislila da je gora od druge. Misliti da ste bolji od drugih je klica fašizma, a sve počinje vrlo benigno, „uzvišenim“ osjećanjima prema svojoj grupi. Ako grupama date oružje, jedina moguća asocijacija na osnovu koje će se formirati nastavak njihovih misli će biti ubijanje, a jedina emocija koja će se javiti iz tog straha od nepoznatog, biće mržnja na osnovu koje će biti pokrenuta akcija. Jasno je u kojem pravcu. Tad možete da se zavalite u fotelju i posmatrate kako naša životinjska priroda odrađuje ostatak posla; pokušava da eliminiše članove druge grupe iz straha za svoju. Priča iz Blanka o ledenoj stazi kao metafori linije razgraničenja i grudvama kao oružju, govori upravo o tome koliko je lako od iste grupe napraviti neprijatelje, to se može uraditi gotovo u trenutku, a koliko je vremena i truda potrebno da se ljudi pomire i počnu da žive normalno, to izgleda podrazumijeva proćerdano vrijeme nekoliko generacija.
Postoje pametni Srbi i glupi Srbi
Šta je po vašem mišljenju najopasnija zajednička osobina vlasti na ovom delu Balkana danas?
Saradnja s religijama, ali tom đavolu morate prodati dušu ako želite glasove i pobjedu na izborima.
Čiji je uticaj na Balkanu, kad je reč o velikim silama, za vas najpogubniji? Kako vidite tu dominaciju stranaca u zemlji gde vi živite, u zemljama okolo? Šta je loše, šta je dobro u tome?
Nema ništa dobrog u saradnji sa bilo kojom autokratijom. Potpuno je isto da li koketirate sa Erdoanom, Putinom, Netanijahuom ili Orbanom. Ništa dobro se na može roditi iz takve saradnje. Ja mislim da ove prostore treba obavezno predati u ruke strancima, mi sami smo toliko zatucani i glupi da se ne možemo odvesti nidokle. Kad bi oni otišli odavde, potpuno sam siguran da bi krvoproliće krenulo prije nego što bi oni uspjeli stići do granice. Mi smo narod s posebnim potrebama, moramo biti pod stalnim nadzorom. Ovim prostorima upravljaju ljudi za koje ne mogu da zamislim da upravljaju bilo čime većim i komplikovanijim od motokultivatora.
Patriote misle za sebe da su bolji od drugih
Šta vas najviše boli, za čim najviše žalite, šta sve gubite progonom iz Srbije?
Ja sam oklevetan od strane najvišeg zvaničnika vaše zemlje, na pravdi boga, bez ikakvog stvarnog razloga ili argumenta. Napad na mene je brutalan i nezapamćen. Moji prijatelji, među kojima su najznačajnija imena filmske industrije na svjetskom nivou, koji su planirali projekte u Srbiji, zovu me i pitaju: šta ti se to dešava tamo, da li je nama uopšte sigurno da tamo boravimo i snimamo..? Srbija će izgubiti jako puno novca zbog ovoga, a mogla je postati meka sedme umjetnosti, i bila je krenula u tom pravcu.
Mislim da većina ljudi nije shvatila o čemu se ovdje zapravo radi. Problem koji ja imam sa vašim vlastima je mizeran u odnosu na problem koji vi imate sa vašim vlastima. Ovo je najmanje moj problem. Meni je uskraćeno pravo na slobodno kretanje i pravo na rad, a to su osnovna ljudska prava, ali to je nebitno jer egzistencija mi ni na koji način nije ugrožena. Pitate me šta me najviše boli? Boli me to što će normalni, pametni i kvalitetni ljudi kojih tu ima jako puno, polako biti ekskomunicirani i zamijenjeni nekvalitetnim poltronima, intelektualci će biti ućutkani redovnim platama, većina već jeste. Ja zaista ne gubim puno ovim progonom, bojim se da vi gubite puno više. Vi polako gubite slobodu, toliko polako da to i ne primjećujete. A sloboda je sve! Probudite se. Ne dajte je.
Izvor: Radar / Radmila Stanković
Foto: YouTube printscreen
