Patrik Hemingvej, drugi sin slavnog nobelovca Ernesta Hemingveja i poslednje preživelo dete velikog američkog pisca, preminuo je u 97. godini u svom domu u Bozemanu, u američkoj saveznoj državi Montana. Vest o njegovoj smrti potvrdila je porodica, a preneo je New York Times.
Patrik Hemingvej važio je za naslednika koji je u najvećoj meri nasledio očev duh pustolovine. Još kao mladić zaljubio se u Afriku, a ta fascinacija proistekla je iz knjige njegovog oca Zeleni bregovi Afrike. Sa samo 23 godine napustio je Sjedinjene Države i preselio se na taj kontinent, gde je osnovao sopstvenu safari kompaniju. Vodio je turiste i bogate klijente kroz prostranstva nacionalnih parkova Tanganjike, današnje Tanzanije, i ubrzo stekao reputaciju iskusnog vodiča i lovca.
O svom odrastanju i odnosu sa ocem često je govorio sa ponosom. Otkrio je da ga je Ernest Hemingvej uveo u svet lova na zajedničkim putovanjima u Ajdahu, dok su na Karibima na brodu „Pilar“ zajedno pecali. „Moj život je bio privilegovan i trudio sam se da ga najbolje iskoristim“, govorio je Patrik Hemingvej, naglašavajući da ga očev ugled nikada nije sputavao.
Iako je profesionalni život proveo u Africi, posle očeve smrti posvetio se očuvanju njegovog književnog nasleđa. Bio je ključna figura u objavljivanju dela koja Ernest Hemingvej nije stigao da završi. Najznačajniji poduhvat bio je roman Istinito u svitanje, mešavina memoara i fikcije, koji je 1999. godine ugledao svetlost dana zahvaljujući upravo Patrikovom radu. Pored toga, priredio je i objavio obimnu zbirku od 120 pisama koje je razmenjivao sa ocem tokom tri decenije, pružajući čitaocima intiman uvid u privatni i stvaralački život slavnog pisca.
Za razliku od mnogih potomaka svetskih književnih veličina, Patrik Hemingvej nikada nije osećao pritisak da ponovi očev uspeh ili da živi u njegovoj senci. Naprotiv, smatrao je da mu je pripala čast što je bio njegov sin. „Uživao sam u tome što sam Hemingvejev sin. Nisam bio previše ambiciozan i nikada nisam želeo Nobelovu nagradu“, rekao je jednom prilikom, aludirajući na nagradu koju je njegov otac dobio 1954. godine.
Iako je vodio život daleko od književnih centara, spojio je avanturistički duh Afrike sa posvećenošću očuvanju očevog stvaralaštva. Time je ostavio sopstveni trag – ne samo kao lovac i safari vodič, već i kao neumorni čuvar književnog nasleđa jednog od najvažnijih američkih pisaca 20. veka.
Izvor: New York Times
Foto: YouTube printscreen