Protesti na trgu Tjenanmen, koji su postfestum došli nakon smrti proreformskog generalnog sekretara Komunističke partije Kine Hu Jaobanga u aprilu 1989. godine, brzog ekonomskog razvoja i društvenih promena sa jedne strane, i inflacije i korupcije sa druge, u postmaovskoj Kini, poznati su i kao „Incident Četvrtog juna“. To su bile demonstracije koje su predvodili studenti u Pekingu. Trajale su od 15. aprila do 4. juna 1989.
Nakon nedelja neuspešnih pokušaja između demonstranata i kineske vlade da pronađu mirno rešenje, kineska vlada je rasporedila trupe da okupiraju trg u noći 3. juna. Sukobi su se različito interpretirali, pa otuda i različiti nazivi, od „Masakra na Trgu Tjenanmen“ do „Ustanka na Tjenanmenu“. Iz vladinih formulacija bi se teško kroz naslov pomislilo da je uopšte došlo do sukoba.
Borba protiv korupcije
Ovaj društveni pokret pokušao je da odsvira kraj korupciji u Kini i obezbedi demokratske reforme, slobodu štampe, govora, udruživanja, društvenu jednakost. I to metodama štrajka glađu, građanske neposlušnosti, i direktnim sukobima sa državom.
Broj poginulih i obim krvoprolića na samom trgu su predmet spora od momenta kada se on dogodio. Zvanična vladina saopštenja ubrzo nakon događaja navela su da je broj poginulih oko 300. Dan kasnije su izašle procene koje su ukazivale na daleko veći broj poginulih, čak i iz vladinih izvora. Leci Univerziteta u Pekingu koji su kružili kampusom sugerisali su da je broj poginulih između dve i tri hiljade. Kineski Crveni krst je dao brojku od 2.600 poginulih, ali je kasnije negirao, verovatno pod pritiskom, da je izašao sa takvom procenom.
Neposredne posledice protesta i njegovog suzbijanja pratila su brutalna obračunavanja i masovna hapšenja. Kineska vlada je otpustila zvaničnike za koje se smatralo da su se solidarisali sa demonstrantima. Sjedinjene Države i druge zemlje odgovorile su ekonomskim sankcijama i kritikama. Interno, vlada je strogo cenzurisala svaku diskusiju o događajima. Efikasno pokušavajući da ih izbriše iz istorije.

Džef Vajdener
Jedna fotografija je ovaj događaj u istoriji zacementirala. Na veliku žalost onih koji su žudeli da ovaj događaj ipak bude istorijski skrajnut. Neki smatraju da ga je i obeležila.
Zaslugom fotografa Asošijejted presa Džefa Vajdenera. On je inače prvi foto-novinar koji je digitalnim fotografijama ovekovečio Južni pol. Iako je njegova fotografija, načinjena sa šestog sprata hotela Peking, na nekih 800 metara od mesta događaja, najčešće korišćena, ona nije jedina, pošto su još četiri novinara uspela da zabeleže ovaj događaj. Poslednja dokumentovana fotografija sa nivoa tla objavljena je 2009.
I danas ostaje žal što Vajdener za ovu fotografiju nije dobio prestižnu nagrada. Posebno jer je malo falilo da fotografija nikada i ne nastane, nakon što je američki student na razmeni Kirk Martsen neočekivano sreo Vajdenera u hotelskom lobiju i na njegov zahtev mu dozvolio da fotografiše iz njegove hotelske sobe.
Okolnosti su bile protiv fotografa, koji je bio bolestan i ponestajalo mu je filma. Martsen mu je nabavio rolnu filma u boji Fudži 100 ASA, omogućivši mu da napravi snimak. Kasnije je film prokrijumčario iz hotela i dostavio kancelariji Asošijejted presa u Pekingu.
Tenkista sa trga Tjenanmen
Čuvena fotografija „Tenkista“, na kojoj je mladić koji privremeno blokira napredovanje četiri tenka tipa 59 (kineska verzija sovjetskog tenka T-54A), 5. juna 1989. godine u Pekingu, tačnije na severoistočnom rubu Trga Tjenanmen, duž avenije Čang’an, nije mu donela Pulicerovu nagradu za koju je nominovan godinu dana kasnije. Ali je svetu donela večnu uspomenu na hrabrost, prkos i bunt.
Dan pre, kineska vlada je nakon šest nedelja uspela da potisne studente sa trga uz brojne žrtve. Tog petog juna predviđeno je rutinsko pozicioniranje i strateško vojno zauzimanje. Ispostavilo se, u simboličkom smislu, da je to teklo daleko teže nego što su očekivali. Jedan čovek je izašao na veliki bulevar u beloj košulji i crnim pantalonama. Delujući i veći od jači od četiri tenka teška 140 tona, koji su inače korišćeni i u sukobu na Kosovu aprila 1999. godine. U tom momentu, po svedočanstvu Stjuarta Frenklina, novinara Tajma na zadatku u Kini, začuli su se pucnji, a tenkovi su nastavili da idu u pravcu novinara.
Dok su tenkovi pokušavali da ga zaobiđu, mladić u beloj košulji, sa dve kese u rukama je više puta menjao položaj kako bi ometao pokušaje tenkova da ga zaobiđu. Primoravao ih je da se zaustavljaju kako ga ne bi pregazili. To je bila cena koju je on sasvim sigurno bio spreman da plati. U jednom momentu je i podigao jednu od kesa u znaku neodobravanja. Motori su se ugasili.
Zabrana u Kini
Nakon što je uspešno zaustavio kolonu, popeo se na trup vodećeg tenka i, nakon što se nakratko zaustavio kod vozačevog otvora, popeo se na vrh kupole kratko razgovarajući sa članom posade kod otvora za nišandžiju. Nakon što su završili razgovor, sišao je sa tenka. Prišao mu je drugi čovek (spekulisalo se običan očevidac ili tajni agent), koji je odvukao njegov bicikl u stranu uz kolovoz, da bi se ponovo čuli upaljeni motori tenkova. Sve nakon toga obavijeno je velom tajne.
Incident koji je snimljen postao je jedno od najznačajnijih istorijskih međunarodnih svedočanstava (časopis Lajf je 2003. objavio monografiju pod nazivom „100 fotografija koje su promenile svet“, koja je sadržala i ovu fotografiju).
Ne i u Kini, u kojoj je ova fotografija u najmanju ruku proskribovana (kineska vlada zabranjuje širenje ove i sličnih fotografija na internetu, što znači da su većini Kineza nepoznate).

Misteriozni identitet
Od momenta kada su video materijal i fotografija ugledali svetlost dana sve je zanimalo samo jedno, ko je misteriozni hrabri čovek, kultni simbol protesta?
Kao i za sam događaj, intepretacije su bili različite. U dokumentarnom filmu „Vijanje zastave Republike“ koji je producirao kineski vojni filmski studio čovek je opisan kao „gangster koji je pokušao da zaustavi vozilo golim rukama“. Ostatak sveta prozvao ga je „tenkistom“.
Ne postoje pouzdane informacije o identitetu ili sudbini tenkiste. Niti o posadi vojnika koji su bili u tenkovima kinesko-sovjetske kolaboracije. Najmanje jedan svedok je izjavio da on nije bio jedina osoba koja je blokirala tenkove tokom protesta.
Ubrzo nakon incidenta, londonske novine Sandej ekspres spekulisale su da je „tenkista“ Vang Vejlin, devetnaestogodišnji student. Ovu tvrdnju su opovrgli interni dokumenti Komunističke partije Kine. U njima se navodi da nisu mogli da pronađu čoveka.
Sudbina „tenkiste“ sa trga Tjenanmen
Kontradiktorne priče govorile su o različitim ishodima njegove sudbine. U govoru pred Predsedničkim klubom 1999. godine, Brus Heršenson, bivši zamenik specijalnog pomoćnika predsednika SAD Ričarda Niksona, rekao je da je pogubljen 14 dana nakon incidenta.
Kineska vlada objavila je malo zvaničnih izjava o incidentu ili ljudima koji su u njega umešani. Vlada je studenta sa kesama jednom prilikom na državnoj televiziji osudila kao „nitkova“. Ali taj video nikada više nije javno prikazan. U intervjuu sa Barbarom Volters 1990. godine, Đijang Cemin, tadašnji generalni sekretar Komunističke partije Kine, upitan je šta se dogodilo sa tim čovekom. On je odgovorio: „Ne mogu da potvrdim da li je ovaj mladić koga ste pomenuli uhapšen ili ne“. Da bi zatim na engleskom jeziku dodao: „Mislim da nikada nije ubijen“. Ovu tvrdnju ponovio je i u intervju 10 godina kasnije.
U julu 2017. godine, Apple Daily je objavio da bi pravo ime misterioznog čoveka moglo da bude Džang Veimin, rodom iz Šiđingšana. On je 1989. imao 24 godine. Čovek koji je ispričao ovu priču tvrdio je da je bio u istoj ćeliji sa Džangom u zatvoru Janćing u Pekingu.
U aprilu 1998. godine, časopis Tajm je uvrstio „Nepoznatog pobunjenika“ kako je bio drugi naziv ove fotografije u zapadnom svetu, u članak pod nazivom „Tajm 100: Najvažniji ljudi veka“.
U novembru 2016. godine, isti medij uvrstio je Džefov rad u 100 najvažnijih fotografija svih vremena. Iako se ove slike smatraju ikoničnim simbolom 20. veka, većina mladih ljudi u Kini ih ne bi prepoznala (juna 2021. godine, na 32. godišnjicu sukoba na Trgu Tjenanmen, pretrage za ovom fotografijom i video zapisima cenzurisane su od Majkrosoftovog pretraživača Bing širom sveta. Nekoliko sati nakon što je Majkrosoft priznao problem, pretraga je vratila samo slike tenkova iz drugih delova sveta).
Izvor: Forbes Srbija
Foto: YouTube printscreen