Studentski pokret postavlja pitanje da li se među osobama koje je Aleksandar Vučić pomilovao ili abolirao neposredno pre podnošenja ostavke nalaze bivši ministar Goran Vesić, ministar kulture u tehničkom mandatu Nikola Selaković i nekadašnja državna sekretarka MUP-a Dijana Hrkalović. Tužilac Radovan Lazić upozorava na moguće kršenje zakonske procedure, dok Studentski pokret zahteva objavljivanje imena svih pomilovanih i prateće dokumentacije. Navodi o tome ko se nalazi na spisku za sada nisu zvanično potvrđeni.
Gotovo dve nedelje nakon što je Aleksandar Vučić, neposredno pre podnošenja ostavke na mesto predsednika Srbije, saopštio da je pomilovao 49 osoba, javnost i dalje ne zna identitet svih ljudi obuhvaćenih njegovom odlukom. Poznato je da je među njima 12 novosadskih aktivista, dok imena ostalih nisu objavljena. Zbog toga se otvaraju pitanja o zakonitosti postupka, ulozi Ministarstva pravde i mogućnosti da pomilovanja zaustave krivične postupke bez sudske odluke o krivici.
Predsednik Upravnog odbora Centra za pravosudna istraživanja (CEPRIS) i tužilac Radovan Lazić ocenio je da je opravdano pitati da li je reč o aktu milosrđa ili o vraćanju duga političkim saradnicima i simpatizerima. Prema njegovom tumačenju, neobjavljivanje imena nije posledica pravnih prepreka, već političkih razloga.
Sporna procedura i uloga Ministarstva pravde
Lazić je objasnio da Zakon o pomilovanju predviđa dve vrste takvih odluka: pomilovanje od izvršenja kazne i pomilovanje od krivičnog gonjenja, koje se odnosi na osobe protiv kojih postupak još nije pravosnažno okončan. Druga vrsta posebno je značajna jer može dovesti do obustavljanja postupka pre nego što sud utvrdi da li je neko kriv.
Prema Lazićevom tumačenju, postupak za pomilovanje od krivičnog gonjenja može da pokrene samo ministar pravde. Problem je u tome što je Ministarstvo saopštilo da nije učestvovalo u postupku, dok sadržaj odluka i prateća dokumentacija nisu dostupni javnosti.
Ako je predsednik odluke doneo bez predloga ministra, smatra Lazić, zakonitost postupka je sporna. Ako je predlog ipak postojao, ostaje pitanje da li je ministar u tehničkom mandatu mogao da ga podnese. Lazić upozorava da bi eventualno kršenje propisane procedure moglo predstavljati ozbiljan udar na podelu vlasti i vladavinu prava, a u određenim okolnostima otvoriti i pitanje krivične odgovornosti.
Pravna tumačenja, međutim, nisu jedinstvena. Profesorka Pravnog fakulteta Vanja Bajović ukazala je da predsednik ima ovlašćenje da pomiluje i osobe od krivičnog gonjenja, pa je za procenu zakonitosti potrebno utvrditi da li je i na koji način ministar pravde učestvovao u postupku. Upravo zato su dostupnost odluka i dokumentacije važne ne samo za javnost već i za pravnike koji bi trebalo da ocene da li je procedura sprovedena u skladu sa zakonom.
Studentski pokret traži objavljivanje svih 49 imena koja je Vučić pomilovao
Studentski pokret zatražio je 11. oktobra hitno objavljivanje imena svih 49 pomilovanih, odluka koje se na njih odnose i prateće dokumentacije. U saopštenju objavljenom na sajtu blokade.org navodi se da javnost ni nakon gotovo dve nedelje ne zna identitet preostalih 26 osoba.
Pokret je ukazao na spekulacije da bi među pomilovanima mogli da budu bivši ministar građevinarstva Goran Vesić, ministar kulture u tehničkom mandatu Nikola Selaković i nekadašnja državna sekretarka Ministarstva unutrašnjih poslova Dijana Hrkalović. Njihova imena pominju se u vezi sa različitim predmetima: Vesić sa postupkom povodom pada nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu, Selaković sa slučajem „Generalštab“, a Hrkalović sa postupcima koji su se protiv nje vodili zbog trgovine uticajem.
Ove navode za sada treba posmatrati kao spekulacije, a ne kao potvrdu da se navedene osobe nalaze među pomilovanima. Bez objavljenih odluka nije moguće pouzdano utvrditi ko je obuhvaćen pomilovanjem, na koje se postupke ono odnosi i kakve bi pravne posledice moglo da proizvede.
Studentski pokret upozorio je da bi pomilovanje od krivičnog gonjenja moglo da dovede do obustavljanja postupaka bez konačne sudske odluke o krivici. Zbog toga traži da se objave ne samo imena već i dokumenti na osnovu kojih su odluke donete.
Sudovi i tužilaštva tvrde da odluke nisu primili
Dodatnu neizvesnost izaziva činjenica da nadležne institucije, prema ranijim saopštenjima, nisu imale odluke na osnovu kojih bi mogle da postupaju. Viši sud u Beogradu i Tužilaštvo za organizovani kriminal početkom oktobra saopštili su da nisu primili odluke o pomilovanju u predmetima koje vode.
Ministarstvo pravde je, sa svoje strane, navelo da je reč o odluci bivšeg predsednika, da ne zna koja su lica pomilovana i da nije učestvovalo u postupku niti će učestvovati u sprovođenju odluke. Takav stav otvara praktično pitanje: kako nadležni organi mogu da primene odluku ako im ona nije dostavljena ili ako ne raspolažu informacijama o tome na koje se osobe i predmete odnosi?
Vučić je 27. septembra izjavio da je pomilovao 49 osoba, među kojima 12 novosadskih aktivista i 11 osoba koje su učestvovale u incidentima protiv učesnika blokada. Za još 23 osobe povezane sa događajima tokom prethodnih godinu i po dana rekao je da je odluku doneo uprkos mišljenju dela komisije i bezbednosnih službi, naglašavajući da je to bila njegova lična odluka. U javnosti, međutim, nije predstavljena potpuna dokumentacija koja bi omogućila da se sve odluke pojedinačno provere.
Pomilovanje nije isto što i oslobađajuća presuda
Suština spora nije samo u tome ko se nalazi na spisku pomilovanih. Važno je i šta takva odluka znači za postupke koji su u toku. Pomilovanje od krivičnog gonjenja nije sudska presuda kojom se utvrđuje da osumnjičeni nije počinio delo. Ono može da zaustavi krivični postupak, pa sud ne dođe do konačne odluke o krivici.
Zbog toga je transparentnost naročito važna kada su u pitanju predmeti od velikog javnog interesa ili slučajevi povezani sa državnim funkcionerima. Ako se odluke donose bez jasnog obrazloženja dostupnog javnosti, a identitet pomilovanih ostaje nepoznat, građani ne mogu da procene da li je reč o primeni instituta milosrđa u skladu sa zakonom ili o povlašćenom tretmanu pojedinaca.
Slučaj istovremeno postavlja pitanje jednakosti pred zakonom. Studentski pokret posebno je ukazao na status studenata i građana protiv kojih se vode postupci nakon protesta, tražeći da ista pravila važe za sve osumnjičene i optužene.
Za sada ostaje nepoznato kada će odluke biti dostavljene nadležnim institucijama, da li će biti objavljena imena svih pomilovanih i hoće li neko pokrenuti postupak za ocenu zakonitosti spornih akata.
Dok se to ne dogodi, ključna pitanja ostaju bez odgovora: ko je sve pomilovan, na osnovu čijeg predloga i u kojim predmetima će postupci biti obustavljeni? Bez uvida u odluke i prateću dokumentaciju, javnost ne može da proveri ni političke spekulacije ni pravna objašnjenja institucija.
Naslovnica
Foto: YouTube printscreen

